13 Apr Aprilska razglednica iz Zapadne Norveške
Danas vas više slikom, a manje rečima vodimo kroz jedno mesto na zapadnoj obali Norveške. U današnjoj objavi na blogu možete da uživate u prolećnim prizorima iz šarmantnog primorskog gradića Flekefjorda, smeštenog između Kristijasanda i Stavangera. Kao i prošle, i ove godine je obeležavanje uskršnjih praznika prošlo u netradicionalnom duhu. Restrikcije su mnogima (ponovo) upropastile prethodno skovane planove, ali ko je bio sreće da uspe da pronađe zračak Sunca i nagoveštaj dolaska nekog lepšeg perioda, obeležio je Uskrs onako kako doliči. Uživajte u slikama Jovane Vojvodić.
Prvo jutro. Krećemo u šetnju jutro je predivno za to i naravno prvi koji izlaze u susret su labudovi i patke koji samo čekaju da im dobaciš neku hranu. Bez imalo straha prilaze, posmatraju i čekaju…
I kao pravi profesionalni modeli, prosto uživaju da poziraju.
Čamci, gliseri sa porodicama, psima polaze na uživanje na ovo divno aprilsko jutro.
Dok pojedini čamci planiraju da ostanu usidreni po ovom divnom danu.
Nekada je ovaj grad imao jake trgovinske veze sa Holandijom i stoga se mnogo Holanđanina doselilo ovde. Danas ovaj grad zahvaljujući tome ima čitavu holandsku četvrt.
Kuće sa malim dvorištima i sa puno cveća na ulazu i po prozorima, holandskim klompama, table sa imenima ljudi koji tu žive, zidovi ukrašenim prelepim slikama daju jednu posebnu notu.
Ovaj kraj je zaista očaravajuć.
Centar grada karakterišu stare, drvene kuće od kojih je većina obojena u belo kuće i ulice popločane kaldrmom. Reklo bi se da zub vremena ovde nije ostavio nikakvog traga.
Sedamo u kola i pratimo znake koji su svuda obeleženi za vidikovac Lillehea. Parkiramo se i pratimo mali put između dva dvorišta gde nailazimo na strelicu gde piše „ny utsikt“i znamo da smo na pravom putu.
I tada stižemo do pogleda na ceo grad koji oduzima dah.
Ostajemo tu neko vreme i odlazimo lagano kući. Dosta je za danas.
Poslednjeg slobodnog dana odvajamo vreme za neke sportske aktivnosti-pecanje. Moram priznati ovo je zaista poseban ugođaj u Norveškoj. Istražujemo po internetu i nailazimo na par mesta koji su odlična za pecanje pastrmke. Besplatna i pogodna za porodice. Pakujemo roštilj i stvari za pecanje i odlazimo.
Pogled tokom vožnje predivan. Fjordovi, potoci, jezera i kuće koje same stoje na brdu i kojima možeš prići samo čamcem su zaista prelepi.
Stižemo na jezero i naravno opet oduševljenje. Voda providna,mirna…
Bilo je malo vetra, ali nije nam nimalo smetalo. Na kraju krajeva, Norvežani i kažu da „Ne postoji loše vreme, već samo loša odeća.“ Uživali smo u suncu, roštilju, smehu i radosti kada upecamo ribu. Odlazimo iz ovog divnog grada puni lepih utisaka i sa željom da ga jednom ponovo posetimo…
No Comments