18 Dec 15 islandskih zamena za Deda Mraza
Praznično raspoloženje se već uveliko primećuje na svakom koraku, ulice su okićene, kao i mnogi domovi i radna mesta, planiraju se predbožićne proslave i mnogi se naravno raduju neodlasku na posao u periodu između Božića i Nove godine. A pitate li decu širom Evrope čemu se oni najviše raduju u ovo doba godine, reći će sasvim sigurno, Deda Mrazu. Međutim jedna od stvari po kojoj se Božić na Islandu ipak malo razlikuje u odnosu na ostatak evropskih zemalja je činjenica da vesela figura darežljivog, belobradog deke u prepoznatljivoj crvenoj odeći, crnim čizmama igra tek marginalnu ulogu u božićnim aktivnostima. Umesto njega je mnogo bitnija armija božićnih patuljaka, trolova i čudovišta koji na neki sebi svojstven način podižu praznično raspoloženje. Pri čemu se nijedan og gorepomenutih ne ponaša onako kako bismo očekivali.
Božićni čovečuljci (Jólasveinar) su trolovi koji preko cele godine žive na nepristupačnim lokacijama u planinama ili visoravnima, ali tokom decembra dolaze u gradove. Jedan po jedan. Njihov ukupan broj varira u starim pričama, ali u 19. i početkom 20. veka se ustalio broj 13. To znači da prvi od njih dolazi rano ujutru 12. decembra, a poslednji 24. Svaki od njih se u gradu zadržava 13 dana i po isteku tog perioda se vraćaju u svoje planine i pećine. Iako su tokom 20. veka bili primorani da se malo civilizuju i postanu darežljiviji budući da im surova konkurencija inostranih kolega preti istrebljenjem, oni su ipak nastavili da se oblače u tradicionalna seljačka odela od vune i ovčije kože, a osim toga su zadržali i svoja izvorna narodna imena koja dosta govore o tome kako izgledaju ili šta rade kada dođu među ljude. Danas islandska deca sa radošću očekuju dolazak ovih bića, ostavljaju im cipelu na prozor svoje sobe, kako svaki od njih donosi malu poslasticu za onu decu koja su bila dobra, a onoj koja to nisu, ostavlja trule krompire. A osim toga se ponašaju kao pravi kriminalci.
Prvi čovečuljak koji dolazi 12. decembra se zove Štaponogi (Stekkjastaur). Kao što mu i ime govori, ima štapove umesto nogu, stoga je visok, a ono što ga zanima kad dođe na seosko imanje je da se zavuče u tor u nameri da sisa mleko ovaca koje tamo zatekne.
Sutradan, 13. decembra, stiže i njegov brat Jarugovrebač (Giljagaur) koji preferira kravlje mleko, ali umesto da ga sisa direktno iz kravljih vimena, on se krije po jarugama čekajući da seljak pomuze krave, pa onda krišom krade sveže pomuzeno mleko.
Zdepastko (Stúfur) je najmanji među braćom i za razliku od prve dvojice ljubitelja mleka, on je više ljubitelj mesa. Zahvaljujući svojoj veličini, on lako može da se uvuče u kuhinju i pohara ostatke hrane iz šerpi, tanjira ili sličnih mesta.
Potom 14. decembra stižu trolovi koji se u različitim izvorima pojavljuju u drugačijem redosledu, ali su specijalizovani za lizanje. Prema najstarijoj verziji prvi stiže Šerpolizac (Pottasleikir). Obično kuca ljudima na vrata, pa kada oni dođu da mu otvore, on se brže-bolje uvuče u kuhinju. U nameri da poliže gazdama šerpe koje nisu stigli da operu.
Drugi stiže Kašikolizac (Þvörusleikir) koji je ljubitelj soseva, kremova, preliva i ostalog što može ostati na drvenim kašikama koje se koriste u spremanju hrane. I onda ih liže.
U prošlosti su Islanđani praktikovali da jedu iz drvenih činija (askur) i ovaj trol se uglavnom zanimao ispražnjenim, ali ne i sasvim opranim činijama, tako da je on nazvan Činijolizac (Askasleikir). Iako su u današnje vreme drvene činije uveliko zamenjene tanjirima koji se prave od drugačijih materijala, on je ipak zadržao svoje ime.
Kada osvane 18. decembar Islanđani mogu da očekuju da ih u narednih 13 dana budi lupanje vrata, ali ne zato što tih dana obično duva jak vetar, već zato što dolazi Vratotreskač (Hurðaskellir). On nije veliki ljubitelj hrane i pića, ali uživa da nervira ljude tako što ih prepada treskajući im vratima po kući.
Narednog dana stiže još jedan ljubitelj belog, ali Skiroproždirač (Skyrgámur) je sofisticifanijeg ukusa od Štaponogog i Jarugovrebača. Skir (skyr) je islandski mlečni proizvod koji je nešto između belog sira i jogurta, ima mali postotak masnoće, ali izrazito je bogat proteinima. On je najkrupniji od svih trolova, a veruje se da upravo ljubav prema ovoj namirnici zaslužna za njegovu telesnu veličinu.
Ništa manje probirljiv nije ni trol koji dolazi 20. decembra – Kobasicodrpač (Bjúgnakrækir). Bjúga je tradicionalna islandska dimljena kobasica koja se pravi u velikim količinama u ovo doba godine. Kobasicodrpaču nije problem da se provlači po čađi i probija kroz dim ne bi li se dokopao sveže nadimljene kobasice.
Ako znate da 21. decembra stiiže Zavirivalo (Gluggagægir), možda pomislite da ne smete nikako da se opustite, ali da je barem trpeza bezbedna. Naprotiv. Ovaj trol zaviruje ljudima kroz prozore isključivo u nameri da bi saznao u kom delu kuće čuvaju najbolje poslastice koje bi mogao da ukrade.
Posle njega stiže Vratonjuškač (Gáttaþefur) koji je od rođenja obdaren dugačkim nosem koji mu omogućava da namiriše peciva sa velikih daljina, a ni da se nikad ne prehladi. Ne znamo kakve veze veličina nosa ima veze s borbom protiv virusa, ali 22. decembra će svež hleb i vrući kolači najverovatnije početi da nestaju, bez obzira koliko dobro budu sakriveni.
Pretposlednji trol koji dolazi je najviše zainteresovan za dimljenu ovčetinu, a poznat je po imenu Mesograbljivac (Ketkrókur). Od pribora on sa sobom on uvek ima dugačku kuku koju spušta niz odžak u nameri da njome zakači komad mesa.
I konačno na Badnji dan stiže Svećoprosac (Kertasníkir) koji poput nekolicine svoje braće nije zainteresovan za hranu, ali svakako jeste zločest. I ima veoma neobičan fetiš. U prošlosti su deca obično dobijala lepe sveće za božićni poklon i veoma često ništa više od toga. I onda bi dolazio Svećoprosac da im iskuka ili ukrade te sveće.
Pored božićnih čovečuljaka, poznat lik je i njihova majka Grila (Grýla) koja nema fiksni dan kada dolazi, što pogoduje roditeljima koji pribegavaju zastrašivanju dece da bi se pristojno ponašala. Ona navodno nosi sa sobom veliku torbu u koju pakuje nevaljalu decu i odvodi ih kod sebe kuću u planine gde je čeka lonac ključale vode spreman da ih skuva. I potom pojede u društvu svog lenjog ,trećeg po redu muža Lepaludija (Leppalúði). On nije poznat ni po čemu drugom osim što čuva kuću i čeka Grilu da se vrati kući sa ponekim nevaljalim detetom za večeru.
Osim nje, tu je Grilina prisna drugarica, zla Božićna mačka (Jólakötturinn), koja podjednako uživa u proždiranju decu, ali ona bira samo onu koju roditelji nisu udostojili novim komadom odeće za Božić. Da li je ova mačka krivac za razvoj potrošačkog mentaliteta na Islandu, nije sigurno, ali je svakako ovo verovanje odličan izgovor da se krajem godine orman obogati barem jednim novim odevnim predmetom.
Izvori:
http://www.whatson.is/christmas-in-iceland/yule-lads-family/
No Comments