20 Nov Misterija testova – kako položiti Norskprøve, Swedex, Bergenstesten ili Tisus?
Kao nastavnici norveškog i švedskog često se susrećemo sa problemom učenika da razumeju čemu testovi iz naslova služe i šta oni to tačno testiraju. O samoj strukturi norveških i švedskih testova smo pisali ranije, ali danas se fokusiramo na nešto drugo. Kako ih položiti?
Pre svega treba biti svestan da magičan recept (nažalost) ne postoji. Svaki od ovih testova ocenjuje četiri osnovne jezičke veštine: čitanje (razumevanje pročitanog), slušanje (razumevanje odslušanog), pisanje i govorenje (konverzacija i individualno izlaganje). Čitanje i slušanje se računaju kao pasivne veštine zato što se razumevanje pročitanog ili odslušanog zasniva na znanju koje imate, ali vam je uglavnom nedostupno u govoru ili pisanju. To je ono kada kažete: “Ma znam ja šta to znači, ali ne znam da upotrebim”. Pisanje i konverzacija se računaju u aktivne veštine, jer zahtevaju da samostalno proizvodite rečenice i duže celine usmeno i pismeno. S obzirom da su aktivna znanja i njihovo usavršavanje noćna mora većine učenika, u narednim odeljcima su informacije o tome šta se u stvari od vas traži da postignete na svakom od testova.
1. Testovi na A2 nivou (Norskprøve i Swedex) testiraju osnovno poznavanje svake od četiri jezičke veštine. To znači da kandidat mora bi u stanju da piše funkcionalne poruke na razumljiv način, kao i da piše koristeći se jednostavnim rečenicama i osnovnim metodama povezivanja teksta (veznici og/och, men, eller). Očekuje se dosta grešaka, ali je neophodno poznavanje osnova gramatike (promena glagola, imenica, postojanje subjekta i predikata u rečenici). Kandidat treba da poznaje većinu uobičajenih reči, pičnih za svakodnevne situacije i lični domen. Pravopisnih grešaka ima, ali kandidat zna kada da stavi tačku, a kada veliko slovo.
Što se usmenog dela ispita tiče, kandidat ume da priča o sebi i drugima, o svom obrazovanju, poslu, stanovanju, mestima ili događajima na jednostavan način. Ume da razmenjuje informacije sa drugima o svakodnevnim obavezama, kao i da koristi jednostavnije izraze pične za svakodnevnu komunikaciju. Govor je povezan i relativno razumljiv, i pored očiglednih pauza i oklevanja. Vokabular je dovoljno širok da kandidat može relativno jasno i razumljivo da se izrazi o temi.
2. Testovi na B1 nivou (opet Norskprøve i Swedex) testiraju međustadijum u usvajanju jezika u okviru četiri jezičke veštine. Za razliku od prethodnog testa, od kandidata se zahteva određeni stepen samostalnosti u pismenom i usmenom izražavanju. Na pismenom delu se zahteva sposobnost formiranja ličnog mišljenja na zadatu temu, kao i jednostavno obrazloženje sopstvenih stavova i mišljenja. Tekst koji je kandidat napisao se prati bez poteškoća, a sadrži i naprednije izraze za povezivanje teksta (npr. fordi/eftersom, først – så – etterpå / först – så – efteråt, dessuten/dessutom, mens/medan, selv om / fastän…). Kandidat pokazuje dobro poznavanje osnovne gramatike, a greške koje pravi ne ometaju razumevanje. Postoji varijacija u povima rečenica koje koristi, kao i jedan deo složenijih rečenica. Iako pravopisnih grešaka ima, tekst je razumljiv. Kandidat vlada osnovama interpunkcije i uglavnom tačno koristi zareze. Na usmenom delu ume da razmenjuje informacije o poznatim temama iz javnog domena i domena ličnih interesovanja. Kandidat je sposoban da traži objašnjenje nepoznatih reči i da zamoli sagovornika da ponovi. Takođe, ume da oživi konverzaciju u slučaju da ova zamre, i da postavlja podpitanja sagovorniku. Na razumljiv način priča o događajima, iskustvima, doživljajima i planovima. Govor je povezan i konverzaciju ne ometaju čak ni povremene pauze, u kojima traži reči ili tačne oblike reči. Izgovor je dovoljno dobar da se sa lakoćom razume šta je kandidat hteo da kaže. Vokabular je dovoljno širok da može da se izrazi o većini tema iz svakodnevnog života, a povremeno upotrebljava i idiome. Gramatika je na dovoljno visokom nivou, te je govor razumljiv sagovornicima.
Cilj ovog testa je da vas osposobi za snalaženje u svakodnevnim situacijama, i nekim uobičajenim situacijama na poslu (npr. pisanje i razumevanje poruka i mejlova; kratke konverzacije o opštim temama; komunikativne potrebe na nivou uobičajenih, svakodnevnih situacija iz života). Takođe, ovaj test je u poslednje vreme uslov za prijavljivanje na većinu poslova, tako da polaganjem ovog testa otvarate sebi mnoga vrata.
3. Testovi na B2 i C1 nivou (Norskprøve, Swedex, Bergenstesten i Tisus) su pre svega zamišljeni kao testovi koji proveravaju znanje potrebno za nastavak školovanja na tom jeziku. Drugim rečima, polaganjem ovog testa pokazujete da ste na nivou jezika kojim prosečni Norvežanin ili Šveđanin treba da vlada nakon završene srednje škole. Ovaj test ocenjuje formalne odlike pisanja eseja, referata (samo Bergenstesten) i vođenja usmenih diskusija uz upotrebu osnovnih (običnih) tehnika argumentacije. Podrazumeva se da je pasivno znanje kandidata na dovoljno visokom nivou da može da prati duže, kompleksinje tekstove na najrazličitije teme, kao i da uspešno razume normalni tempo govorenja. Rečenice koje kandidat treba da ume da sroči su raznovrsne, kako u govoru, tako i pisanju, a vokabular i izrazi dovoljno bogati da pojedine nijanse u značenju budu precizno iskazane. Ocenjuju se struktura i organizacija teksta, koja se mahom zasniva na osnovnim principima pisanja argumentativnih (esejskih) tekstova. Kandidat mora da bude spreman da tumači ne samo činjenice unutar tekstova, već i podatke u tabelama ili grafikonima, kao i da opisuje ilustracije ili slike.
Osim što treba da pripremi za studije, akademsko pisanje i konverzaciju, raznovrsnost jezičkih konstrukcija i vokabulara na ovom nivou treba da vas osposobi da se osamostalite u vezi sa recimo specifičnostima vaše struke, stručnim usavršavanjem, polaganjem državnih ispita (uglavnom za lekare, farmaceute i ostale visoko kvalifikovane kandidate) i ostalih testova. Testovi na ovom novou nisu svima neophodni i zahtevaju nešto temeljniju pripremu u odnosu na ostale. Ipak, ukoliko ste neko vreme živeli i radili u Norveškoj ili Švedskoj, a posao vam je postao dosadan ili šansu vidite u nekoj drugoj struci, polaganje nekog od ovih testova će vas kvalifikovati za prijavljivanje na neki od programa (besplatnih) osnovnih i/ili master studija.
“Koliko dugo traje priprema za test / Koliko vremena je potrebno da se pređe taj i taj nivo?” je pitanje sa kojim se često susrećemo. Odgovor ne može bi precizan, ni se može primeni jednako na svakog pojedinca. Pre svega je bitno da definišete svoj cilj, u skladu sa potrebama koje imate. Nekome ko se priprema za A2 će svakako bi potrebno manje vremena, nego nekome ko se sprema da položi B2. Količina znanja koja se na testovima zahteva, proporcionalno raste sa nivoom koji se testira. Ne postoji lak i brz način za učenje jezika, ali nepisano pravilo je da ćete nauči onoliko koliko ste se trudili, i onom brzinom koja je srazmerna uloženom trudu i radu.
Na kraju dana, svi ovi testovi testiraju četiri osnovne jezičke veštine, te u tom smislu treba i razmišljati. Od samog starta se morate pripremati na širenje pasivnih znanja kroz čitanje i slušanje na različite teme, ali i usavršavanje aktivnih znanja kroz pisanje i govorenje. Jedan od valjanih razloga za ovo je, između ostalog, to što na svim ovim testovima morate ostvari A2, B1, B2 ili C1 nivo na svakom od delova testa, kako biste postigli željeni nivo. Ne dozvolite da vas strah i nesigurnost sputaju, posebno kada je reč o pisanju i pričanju. Pokrenite se, oslobodite se, i gledajte pravo u svoj cilj. Samo tako ćete taj cilj i ostvariti.
Izvor: Serbiske profesjonelle
No Comments