19 Mar Posao u norveškom vrtiću. Iz prve ruke.
U svetlu trenutne velike potražnje za vaspitačima u Norveškoj i uvedenim olakšicama u zapošljavanju vaspitača, rešili smo da napravimo seriju intervjua sa našim bivšim polaznicima koji trenutno rade u nekom od norveških vrtića. Prva koje je bila voljna da sa nama podeli svoje istvo je Kornelia Vidović koja već nekoliko godina radi u jednom vrtiću u Oslu.
Zašto baš Norveška?
Rođena sam u Njemačkoj i živjela tamo do 10. godine ali nikad nisam imala želju da se vratim. Prvu informaciju o kvalitetu života u Norveškoj dobili smo od školskog druga mog supruga. Pričao nam je o mogućnostima dobijanja posla, sigurnim i odličnim primanjima, radnom vremenu, školskom sistemu, predivnoj prirodi. Počeli smo se raspitivati o uslovima za odlazak i na prvi pogled je sve djelovalo kao nemoguća misija. Iako nismo znali ni riječ norveškog sve više nam se ta ideja činila primamljivom jer smo dobijali sve više potvrda da bi to za našu porodicu bio odličan potez.
Koliko dugo si učila norveški i šta je ovladavanje istim zahtevalo?
Norveški sam učila u nekoliko etapa. Počela sam poprilično traljavo s nezainteresovanim profesorom i osjećala sam se kao da nikad neću savladati taj jezik, iako mi nije djelovalo komplikovano na početku. Zbog mojih životnih okolnosti i činjenice da sam i sama danonoćno radila kao profesor njemačkog jezika napravila sam malo veću pauzu i tražila novog profesora. Presretna sam što sam pronašla prof. Aleksandru jer je kompetentna i stroga i primjenjuje isti tempo i iste metode koje sam i sama primjenjivala u svom radu. Mislim da mi je trebalo godinu dana da se pripremim za ispit na nivou B1.
Koliko je poznavanje jezika zaista bitno da bi se dobio posao u norveškom vrtiću?
Poznavanje jezika je presudno za dobijanje posla u norveškom vrtiću. Prije dolaska u Norvešku sam položila samo završni ispit u Nordia centru na nivou B1 ali ne i zvanični ispit u Norveškoj za sertifikat B1. Kad sam došla na intervju za posao koji i danas radim odmah su pohvalili moje znanje jezika i niko nije vjerovao da sam tek došla u Norvešku. Posao je u opštini koja u svim oglasima navodi da je uslov za dobijanje posla certifikat B1 položen u Norveškoj. Ja sam na intervju otišla sa gorepomenutom diplomom, mada je nisu ni tražili na uvid. Bitan je bio utisak koji sam ostavila na intervjuu. Kad sam kasnije potpisivala ugovor direktorica mi je rekla da je ona lično potpisala u opštini da mi ne treba norveški certifikat jer govorim bolje od nekih zaposlenika koji su preko 10 godina u Norveškoj.
Kornelijino radno mesto. Slika: Privatna arhiva.
Šta je potrebno za nostrifikaciju diplome vaspitača (pedagogisk leder) u Norveškoj?
Sve fakultetske diplome stečene izvan EU/EEA se prvo nostrifikuju u instituciji koja se zove NOKUT. Vrlo su kooperativni i ljubazni. Komunikaciju je moguće voditi i na engleskom. Sve je vrlo dobro objašnjeno na njihovom sajtu i važno je ispoštovati sve detalje jer na taj način proces ide brže. Nakon njihove nostrifikacije papiri se šalju u Direktorat za obrazovanje UDIR. Sve informacije su isto dostupne na sajtu i vrlo je jednostavan proces ukoliko se poštuju sva pravila slanja dokumentacije.
Da bi dobila posao, morala si da odeš u Norvešku. Možeš li da opišeš kako je to izgledalo? Koliko dugo si tražila posao i sa kakvim izazovima si se suočavala?
Ja sam se odlučila na ”put kojim se rjeđe ide” jer sam ostavila relativno dobar posao u domovini, spakovala čitavu familiju i uputila se u Oslo, ne ostavljajući si mogućnost povratka. Otkazali smo stan, rasprodali i razdijelili svu imovinu i pošli na put sa dvoje djece i mojom mamom da nam pomogne oko djece dok mi sređujemo papire. Na odlasku sam svima saopštila da sam dobila posao savjetnika u vrtiću jer nisam htjela trošiti energiju objašnjavajući svima svoju ludost. Dala sam sebi tri mjeseca za ostvarivanje plana. Kad sam došla u Norvešku poslala sam oko 300 ponuda za posao. Uložila sam puno truda i energije u pripremu CV-a, ponuda, pripremu intervjua, dodatno usavršavanje jezika preko Skype-a sa profesorkom. S druge strane sam mnogo vremena provodila meditirajući i vizualizirajući svoj budući život. Primila sam mnogo odbijenica, jer zapravo nemam kvalifikaciju vaspitača, a sa diplomom magistra filoloških nauka sam prekvalifikovana za mnoge poslove na koje sam aplicirala. Nakon dva mjeseca moral mi je pao i počela sam se pitati da li sam donijela ispravnu odluku. Dobro se sjećam tog dana, kad mi ništa nije polazilo za rukom, kad sam se osjećala bespomoćno i očajno. Upravo tog istog dana sam dobila poziv na intervju za posao koji i danas radim, a to je posao stručnog savjetnika u vrtiću kako sam i objavila prije odlaska u Norvešku :). U međuvremenu sam unaprijeđena na poziciju vaspitača odnosno pedagogisk leder.
Kakva pitanja su postavljali i koje kvalitete traže?
Pitanja su bila o mojim dosadašnjim iskustvima na drugim poslovima i o tome kako ja sebe vidim u vrtiću nakon 15 godina rada na fakultetu. Dosta pitanja je bilo vezano za Reggio pedagogiju koja se primjenjuje u tom vrtiću i dobila sam konkretne situacije koje sam trebala riješiti. Vrlo je važno biti dobro pripremljen za intervju i pokazati da ste dobro proučili način rada u određenom vrtiću, ali i spremnost na daljnje usavršavanje. Traži se svestranost, strpljenje, kreativnost, fizička spremnost, sportska aktivnost i boravak u prirodi, svakodnevan boravak napolju bez obzira na vremenske uslove, spremnost na timski i samostalan rad, vođenje administracije, komunikacija sa roditeljima, organizacija aktivnosti i izleta.
Zastava se postavlja kod ulaza u vrtić svaki dan kada je nekom od dece (ili zaposlenih) rođendan. Slika: Privatna arhiva.
A šta misliš zašto su baš tebe izabrali?
Bila sam im veoma interesantna jer osim zvanja profesora njemačkog jezika i magisterija imam i mnogo drugih sertifikata: voditeljica sam Pilatesa i Joge smijeha, završila sam školu prirodne kuhinje i sirove hrane, imala sam svoju emisiju kuhanja zdrave hrane. Prednost je takođe bila što imam troje djece i mnogo iskustva. Dakle, nisu isključivo formalne kvalifikacije bile presudne, već nešto šira slika koju su dobili o meni kao potencijalnom kandidatu.
Sada radiš u Norveškoj. Možeš da nam opišeš ukratko u čemu se sastoji tvoj posao?
Radimo u tri različite smjene i zaduženja se razlikuju zavisno od smjene. Rana smjena dočekuje djecu i organizuje igru prema željama djece, kada dođu ostali saradnici započinjemo s aktivnostima zavisno od dana: kupanje u bazenu koji imamo u vrtiću, soba s jastucima, gimnastička sala, soba s lego kockama, soba za dramski rad, atelje, soba za istraživanje ili se počinju pripreme za odlazak na kraći izlet u blizini vrtića (jednom sedmično). Oko podne djeca ručaju i nakon toga idu na igralište bez obzira na vremenske uslove. Napolju smo u prosjeku oko 1,5 do 2 sata. Slijedi užina i popodnevne aktivnosti. Kasna smjena ispraća djecu i priprema vrtić za naredni dan. Moj posao se sastoji u planiranju i provođenju svih navedenih aktivnosti, u pedagoškom radu s djecom, u komunikaciji s roditeljima, kolegama, direktoricom i u vođenju administracije.
Šta bi poručila ljudima s naših prostora koji se odluče na ovakav „pohod“?
Preporučila bih im da imaju jasan cilj pred sobom i da nemaju plan B. Isto tako bih preporučila da ne čitaju previše forume i ne slušaju ničije negativne komentare. Meni su najveći polet dali članovi rodbine koji su se smijali mojim namjerama i rekli mi da nemam nikakve šanse da dobijem posao u Norveškoj sa 45 godina.
Ako vas interesuje više detalja u vezi sa radom u norveškom vrtiću i autorizacijom diplome vaspitača u Norveškoj, budite s nama i narednog utorka kada objavljujemo još jedan sličan intervju.
No Comments