28 May Moja skandinavska ruta. Iz prve ruke.
Danas nastavljamo sa serijom tekstova Iz prve ruke, s tim da se sada selimo malo istočnije. Isto kao što je i naša današnja sagovornica u jednom trenutku učinila, specifična na više načina, a vi sami procenite zbog čega najviše. U nastavku prenosimo intervju sa našom polaznicom E. M. po zanimanju mašinski inženjer.
Obično započinjemo intervju pitanjem zašto su se opredelili za zemlju u koju su emigrirali, tako da bismo i od tebe rado čuli otkud Švedska.
Pošto sam nakon par godina rada i života u Norveškoj, u doba krize (2015.-2017.) za koju vjerovatno mnogi na Balkanu nisu ni čuli, bila jedna od hiljade inženjera koji su ostali bez posla, Norveška za mene više nije bila opcija. Iako ni sama više ne znam zašto mi se Skandinavija toliko uvukla pod kožu da se ne mogu zamisliti da živim bilo gdje drugo, jedino logično mi je bilo potražiti sreću u Švedskoj.
Kako je proticalo savladavanje švedskog jezika u konkretno tvom slučaju?
To savladavanje švedskog jezika je i dalje avantura za sebe, donekle i frustracija. Valjda naviknuta na “milozvuke” norveškog, švedski mi zvuči pomalo iritantno. S učenjem jezika nisam završila pa ne mogu baš sumirati utiske o samom učenju. Mogu reći da je ispočetka bilo teško prelomiti jezik i prilagoditi govorni aparat glasovima koji su mi apsolutno neprirodni, npr. “šuškavo H”. Meni, najteže od svega bilo je usuditi se pričati, ne toliko zbog mog nesavršenog govora, nego zbog problema da razumijem Šveđane kada mi odgovore. Prednost, a ujedno i nedostatak je što većina Šveđana govori engleski i mnogi nemaju problem komunicirati na engleskom, ali ni to nije pravilo. Zavisno od okruženja i ljudi među kojima se zadesite, može se vrlo lako desiti da će svo vrijeme pričati švedski bez obzira na vaš nivo (ne)znanja, kao da i ne postojite i neće se truditi da vas uključe u razgovor. Imala sam priliku biti dio i jednih i drugih. Čovjek se treba znati nositi sa tim situacijama.
Ljiljeqvistska parken – park u blizini gde volim da odem u slobodno vreme. Slika: Privatna arhiva
Kakav je tačno bio tvoj put do sadašnjeg posla?
Jedini put do posla kojeg ja znam je traženje oglasa, slanje prijava, učenje iz vlastitih grešaka. Na internetu se može naći gomila “stručnjaka” koji govore o tome kako do posla ovdje ili ondje, ali jedno je sigurno – pravila NE postoje! Ako si tvrdoglav i uporan kao mazga, ako posvetiš dane i noći misiji pronalaska posla u inostranstvu, prije ili kasnije ćeš naletjeti na nekoga ko će biti voljan da te razmotri kao kandidata i cijeni i to je sve. Ja nisam imala niti imam familiju i poznanike preko kojih bih mogla negdje otići i kod mene je sve išlo težim i trnovitim putem, i za Norvešku i za Švedsku. Kroz rad, život i aplikacije za posao naletjela sam na svakakve Skandinavce, pa i na one koji su gori od naših balkanskih “robovlasnika”. Čovjek uči kroz iskustvo i postavlja granice i pragove tolerancije pa se prilagođava. Intervju za moj trenutni posao u Švedskoj je bio jedno lijepo iskustvo i ugodno iznenađenje. Od prvog kontakta pa do zaposlenja su me propratili jako lijepo. Uz moje temeljito poznavanje procedure, pravila i zahtjeva za radnu dozvolu i ljude ispred firme koji se bave tim dijelom papirologije sve je išlo jako brzo.
U principu, kada se dobije ponuda za posao, i ako je poslodavac naravno voljan proći kroz proceduru i ispuniti uslove koje imigraciono traži, dobijanje radne dozvole uopšte nije problem. Problemi mogu doći poslije pri apliciranju za obnovu radne dozvole i za stalnu boravišnu dozvolu pošto imigraciono vrši detaljnu provjeru od dolaska u Švedsku pa do momenta nove aplikacije i u teoriji može i da deportuje kvalifikovane ljude zbog minornih birokratskih grešaka koje otkrije. Osim toga su se 2016. godine zbog velikog broja pristiglih migranata, dogodile izmjene imigracionog zakona kojima je otežano dobijanje boravišne dozvole za članove porodica zaposlenih u Švedskoj.
Proleće u mom vrtu maja 2019. Slika: Privatna arhiva
A čime se ti tačno baviš i kakve su ti kolege?
Kada bih počela da pričam necenzurisano o radnoj sredini, mislim da mi ionako niko ne bi vjerovao. Reći ću samo da sve zavisi na koga čovjek naleti. Srela sam divnih ljudi, Šveđana, radim i radila sa fantastičnim ljudima, ali i preživjela enormne količine stresa zbog onih drugih i potpuno nezdrave radne sredine. Dobar dio situacije zavisi i od nas samih, koliko i na koji način mi doprinesemo sredini u kojoj se zadesimo, ali dobrih i loših ljudi ima na cijeloj planeti, neovisno o kontinentu, religiji, naciji. Ali neovisno od toga, neke univerzalne opservacije su da su dosta opušteni na radnom mjestu, u kancelarijama izuvaju cipele (jer su podovi uglavnom pokriveni) pa hodaju u papučama ili čak i čarapama, uglavnom ne postoje pravila oblačenja, pa su na poslu većinom obučeni opušteno. Korpe s voćem 2x sedmično koje obezbijedi poslodavac se podrazumijevaju, ne postoji izražena hijerarija, nadređenima se ne persira, teoretski biste u svakom trenutku trebali imati otvorena vrata svojih nadređenih, ali u praksi naravno nisu svi švedski šefovi po default-u i dobri šefovi…
A kad pričamo o radnoj sredini, kakva je tačno razlika između “balkanskih” i “skandinavskih” radnika?
Razlike se ogledaju u razlikama naših mentaliteta. Skandinavci rade da bi si priuštili život u kojem putuju, imaju vikendice, uživaju na ovaj ili onaj način. Mi, prosječni Balkanci, radimo da bismo preživjeli, izgradili bolji zivot, unaprijedili sebe, a često ispada i da živimo da bismo “rintali”. Ne govorim općenito jer ne znam, ali mogu da govorim za moju branšu i nas mašinske inženjere kada kažem da tek nakon par godina rada ovdje, učenja na greškama i možda čak tek nakon promjene posla možemo početi mijenjati radni mentalitet i osjetiti blagodati švedskog radnog sistema u životu. Onaj njihov dobro poznati “lagom” je način njihovog života i rada. Mi na to uglavnom nismi navikli. Mi Balkanci smo strastvene nacije, a takvi smo i u poslu. U pravilu vrijedno radimo i dajemo sebe, a željni dokazivanja zagrizemo jako, postavimo sebi visoke standarde, zahvalni smo i na nižoj plati jer znamo da u našim državama nemamo bogzna kakvu perspektivu i učinimo si medvjeđu uslugu. Ali i pored toga, naravno da su uslovi rada daleko bolji i da se zakonom i kolektivnim ugovorom garantuju određene stvari koje poslodavci poštuju jer se pravna država poštuje, a pogotovo kršenje radnog zakona nije isplativo. Plata će sigurno biti isplaćena na datum po ugovoru, godišnji odmor vam niko ne može uskratiti (mada se i to dešava ako ste potpuno neiformisani), a u većini firmi ne morate biti “nacrtani” na radnom mjestu u tačno određen sat i minut. Kada naučite šta vam sljeduje kao zaposleniku po zakonu i kolektivnom ugovoru, mjeru koliko toga ćete uzeti k srcu, koliko filtrirati, a koliko od svih “det är bråttom!” stvari koje vam dođu na stol su stvarno “bråttom”, onda možete imati jedan jako lijepo balansiran život. Ali za to je naravno potrebno vrijeme, posvećenost edukaciji i informisanju, integracija u društvo i adaptacija na njihovu kulturu.
Borlänge je prošle godine proglašen za najružniji grad Švedske, a ovo je njegov centar. Slika: Privatna arhiva
I za kraj bismo od tebe voleli da čujemo i neku ličnu poruku ako je imaš.
Život u Skandinaviji nije snježna bajka. A nadaleko poznati “švedski model” je razvijen i postoji da bi služio i stitio Šveđane, a ne Balkance cim kroče na švedsko tlo. Sve informacije koje vam trebaju i jedine relevantne nalaze se na web stranicama švedskih institucija – čitajte sve i informišite se na pravi način o zakonima, pravilima, aktuelnostima, a ne kroz propagandu i reklame! Što realnija i prizemnija očekivanja od života i rada u Švedskoj i sa Šveđanima imate, što više se edukujete i integrišete, to će vam život ovdje s vremenom postati ugodniji i ljepši ili barem podnošljiviji (ako ste iz nekog razloga prinuđeni da budete u Švedskoj). Uz sve komplikacije, nepravednosti i stresove kroz koje kao stranci prolazimo ovdje, sunce je na skandinavskom nebu ipak veće (zaista jeste!), voda ima malo drugačiji okus, a problemi su lakše rješivi.
No Comments