08 Mar Pionirke Skandinavije
Osmi mart – u nekim zemljama sveta državni praznik, dok u drugima dan kada se simbolično sećamo Klare Cetkin i Roze Luksemburg i početaka jedne velike borbe koja je obeležila dobar deo 20. veka – borbe za ženska prava. Danas se neretko čuje da su žene u Skandinaviji zaštićene kao beli medvedi, što donekle jeste rezultat ove borbe koja se prelila i u severne delove Evrope. Mnogi će s pravom reći da su žene u Skandinaviji oduvek uživale kud i kamo bolji položaj u poređenju sa ženama na drugim meridijanima. Setimo se samo vikinških ratnica koje su se borile rame uz rame sa muškarcima pri čemu ih niko nije tretirao manje vrednim zbog svog pola. Međutim, u prošlom veku uloge žena su ipak izgledale nešto drugačije u poređenju sa slavnim skjaldmær, i svakako su morale da se izbore za pravo da se bave nekim drugim poslovima osim posla majke, žene i domaćice.
Skandinavske zemlje su među prvima iznedrile žene na vodećim mestima u politici, a one su se više od svojih muških kolega bavile pitanjima ženskih prava. Tokom 20. veka dale su veliki doprinos razvoju države socijalne sigurnosti, ljudskih prava i mira u svetu, a to naročito važi za sledeće tri političarke.
Gru Harlem Bruntlan (rođ. 1939)
Nedugo po završetku studija medicine, angažovala se oko jednog veoma bitnog ženskog pitanja – pravo na abortus. Kao lekar je radila aktivno i na edukaciji o prevenciji neželjene trudnoće, ali je smatrala da je neophodno da se u Norveškoj donese zakon po kome će žena moći da ima poslednju reč o sopstvenoj trudnoći. Njeno zalaganje po tom pitanju je dovelo do zakonskih izmena. To joj je na neki način otvorilo vrata norveške političke scene, tako da je nekoliko godina nakon funkcije ministra ekologije izabrana za prvu premijerku. Osim što je bila prva žena na ovoj poziciji, bila je i najmlađa. I bila je popularna u narodu da su je svi zvali po imenu. Posle prvog mandata je imala pauzu, da bi njena druga vlada postala poznata po tome što je od ukupno 18 ministarskih mesta, čak 8 pripalo ženama. S obzirom da 1986. to nije bio standard nigde u svetu, ova ženska vlada bila zapažena na međunarodnom nivou. Iz politike se povukla sopstvenom voljom nakom čega je pet godina provela kao generalni direktor Svetske zdravstvene organizacije i na raznim funkcijama u Ujedinjenim nacijama.
Alva Mirdal (1902-1986)
Po zanimanju filolog i pedagog, član Socijal-demokratske partije, zajedno sa svojim suprugom je bila zagovornik nekoliko prilično radikalnih predloga socijalnih reformi u sferi porodične i seksualne politike. Glavni cilj joj je ipak bio poboljšanje uslova radničke klase. U godinama posle rata joj je ponuđeno mesto šefa odeljenja za socijalno politička pitanja u UN-u, u vreme kada je vrlo malo žena uopšte i bilo u ovoj organizaciji. U njene najveće uspehe se ubraja njen diplomatski rad u ženevskim pregovorima u periodu hladnog rata kada je kao predvodnik švedske delegacije bila veoma uspešna, naročito u odnosu između SAD-a i Sovjetskog saveza. Još u to vreme je bila svesna značaja očuvanja mira i opasnosti nuklearnog oružja. Postala je poznata po izjavi da „rat sa današnjom tehnologijom koja može da izazove masovno umiranje nema pobednika, te da je to puko takmičenje u izazivanju veće grozote.“ Više puta je bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir, a 1982. godine joj je ista i dodeljena.
Petra Maria Petersen (1901-1989)
Ova danska političarka je postala poznata kao jedan od istaknutijih članova danskog pokreta otpora tokom Drugog svetskog rata. Kao član Danske komunističke partije posle rata je postala jedna od svega tri žene koje su dobile čast da budu skupštinske poslanice. Njeno angažovanje u Skupštini je ostalo zapaženo po napornom zalaganju na izmeni zakona o trudnoći i institucionalizovanoj pomoći pre svega samohranim i neudatim majkama i deci, kao i usvajanju. Jedan od njenih krunskih uspeha je usvajanje njenog predloga za uvođenje porodiljske naknade i novčanu pomoć i podršku ženama na porođaju. Takođe se zalagala za osnivanje porodilišta koje će svoje usluge pružati svima potpuno besplatno.
No Comments