01 Mar Na kom jeziku razmišljate dok pričate norveški, švedski ili danski? Još malo o tome.
Učenje norveškog, švedskog ili danskog jezika je izazov svoje vrste i svi učesnici u ovom procesu (i učenici i oni koji im predaju) se suočavaju sa njim na različite načine. Jedan od glavnih izazova je svakako učenje izražavanja na način koji je tipičan za Norvežane, Šveđane i Dance, a budući da je struktura našeg jezika značajno različita od njihovog, može se zaključi da je to problem koji se ne rešava lako. Ni brzo.
U slučaju da ste krenuli da radite sa dobrim profesorom od samog početka učenja jezika biće vam skrenuta pažnja na taj problem, i blagovremeno ćete nauči tida se izražavate na način koji je pravilan. Međutim, može se lako desi da verujete da ste na dobrom putu da ovladate višim nivoom pošto ste u stanju da sklopite podugačke rečenice za koje ste ubeđeni da precizno izražavaju vaše misli koje ste prethodno formulisali na maternjem jeziku. Tu upravo nastaje problem! Autorka ovih redova je imala prilike da se susretne sa velikim brojem ovakvih slučajeva, i tu obično nastaje ona pomalo neprijatna situacija kada morate da objasnite učeniku da to možda nije najbolji način izražavanja i da bi prosečan Skandinavac imao poteškoća da ga/je razume. Obično sledi neverica, sumnja u sopstveno znanje i kompetenciju prethodnih profesora koje se na kraju pretvori u prijemčivost za prihvatanje novog znanja.

U čemu je štos? Pa u tome da ono što ste naučili upotrebite na način koji je gramatički pravilan. Recimo da ste dostigli neki solidan nivo B1. To znači da znate kako da gramatička pravila koja ste naučili na nivoima A1 i A2 (pošto se ovde uobičajeno ovladava gramatikom) primenite na celokupan vokabular (reči i fraze se najviše usvajaju na pomenutom nivou B1). Na primer, krenete da pišete sastav i bacite se na pisanje dugačkih rečenica u „Andrićevom stilu”. I onda se tu zaglavite jer shvatite da ne znate gde je misao započeta, ni gde treba da se završi. Ono što treba da uradite je da uzmete tu rečenicu, podelite je na više jednostavnih i onda upotrebite samo one reči i fraze koje ste učili (znači one iz udžbenika i povremeno iz rečnika) složite ih u skladu sa gramatičkim pravilima koja ste naučili. Ovde ima i praktične koristi jer što se jednostavnije izražavate, to će bi manja šansa da pogrešite. Ovo je nešto što je posebno bitno za one koje se spremaju da izađu na neki jezički test, ali svakako se isplati i u svakodnevnoj komunikaciji.
Dakle, nemojte očekivati da ćete posle par meseci intezivnog učenja norveškog, švedskog ili danskog dostići virtuoznost dobro obrazovanog izvornog govornika. Jer nećete, i da bi se došlo do toga je potrebno mnogo godina posvećenog učenja. Umesto toga, koncentrište se na ono naučeno i razvijte veštinu da to što već imate upotrebite na najbolji mogući način. Pišite sastave, slobodno pričajte bez straha da ćete napravi greške (jer svakako hoćete) i trudite se da vaše skromno pasivno stanje postane aktivno kroz stalnu upotrebu istog. Razvijanje pomenute veštine i usvajanje norveškog, švedskog ili danskog načina izražavanja je ono što odlikuje uspešnog učenika, dok prosto bubanje reči i njihovo slaganje u nekonherentnu celinu nije.
Izvor: Serbiske profesjonelle
No Comments