29 Mar Složenice u skandinavskim jezicima 2
U prethodnom tekstu smo uveli priču oko složenica u skandinavskim jezicima, a u ovom tekstu sledi njen nastavak, gde ćemo se pozabaviti njihovom strukturom. Naime, kako se složenice grade? Da li samo uzmemo 2 reči i zalepimo ih jednu za drugu ili postoje neka komplikovana pravila koja treba da se nauče?
Najčešće je u pitanju ovo prvo. Ali ponekad je takvu tvorevinu malo teško izgovoriti ili ona ne zvuči dobro u skandinavskim ušima, pa je uobičajena praksa da se kod nekih kombinacija ubacuju takozvane „fuge“ na spojevima reči. Postoje naravno i neka pravila, međutim ona nisu neophodna da bi se neko praktično služio jezikom. Usvajanje gradiva ide sasvim lepo i po dobrom starom sluhu. Dakle, pravila zaobilazimo, ali napominjemo da postoje fuga S, koja se u norveškom i danskom najčešće koristi, zatim fuga O i U koja je podjednako uobičajena, ali samo u švedskom, i na kraju fuga E, koja je nešto manje zastupljena, ali je ima u sva tri skandinavska jezika.
Evo i primera reči sa fugom S:
?? arbeid (posao) + uniform (uniforma) = arbeid-S-uniform (radna uniforma)
?? parkering (parkiranje) + plats (mesto) = parkering-S-plats (parking)
?? sport (posao) + tøj (tkanina, platno) = sport-S-tøj (sportska odeća)
Sa fugom O:
?? vecka (sedmica) + peng (novac) = veck-O-peng (džeparac)
Sa fugom U:
?? gata (ulica) + kök (kuhinja) = gat-U-kök (kiosk za prodaju brze hrane)
I na kraju sa fugom E:
?? jul (Božić) + gjester (gosti) = jul-E-gjester (božićni gosti)
?? högskola (visoka škola, fakultet) + studier (studije) = högskol-E-studier (studije na visokoj školi, fakultetu)
?? katt (mačka) + pote (šapa) = katt-E-pote (mačija šapa)
Međutim, u pisanju tih složenica i poneki maternji govornici greše, pa ih umesto kao jednu pišu kao dve reči. Time onda napisano gubi smisao, što možemo pokazati na gorenavedenim primerina: ako bismo arbeid uniform napisali odvojeno, preveli bismo frazu kao rad uniforma, umesto radna uniforma. Time što napišemo reči zajedno, mi ustvari prvu reč malo modifikujemo – ona više nije glavna, već postaje neka vrsta odrednice poslednjoj reči. Dakle, koristan savet za pravilno pisanje bi bio “razmislite dobro o značenju napisanih reči”.
Postoji još jedan savet, istini za volju, malo lakše primenljiv kod izvornih govornika, a malo teže kod ljudi koji uče neki od skandinavskih jezika kao strani jezik, međutim mi ćemo ga ipak navesti. Ako se reči napišu odvojeno, one će obe biti naglašene u izgovoru. Međutim, ako se napišu spojedno, onda se naglasak sa druge reči gubi, te samo prva biva naglašena.
I sami Skandinavci ovo uviđaju kao problem, te u javnosti ima više kampanja koje imaju za cilj da na slikovit i duhovit način edukuju ljude o pravilnom pisanju složenica. Norveški autor Andre Ulveseter je naročito inspirsan ovom problematikom te njegova stranica broji na stotine uporednih slika koje dočaravaju značenje kada se reči napišu zajedno i odvojeno, ali za njima su i Danci koji uglavnom prave kolekciju slika grešaka u javnim natipsima – stranica Bekæmp malplacerede ordmellemrom i švedski autori Facebook stranice Bilder i kampen mot Särskrivningar.

Objašnjenje: kæle (maziti se) + potte (saksija) Napisano kao jedna reč znači “maza”, ali ako se napiše odvojeno znači “maziti saksiju”

Objašnjenje: spise (jesti) + bord (sto) Dakle: odvojeno znači upravo to – „jesti sto“, ali ako se napiše zajedno kako i treba, reč je o „trpezarijskom stolu”
A za više primera i smeha, posetite linkove stranica!
No Comments