Norskprøve – sve što niste znali o ispitu a niste imali koga da pitate – usmeni

Norskprøve – sve što niste znali o ispitu a niste imali koga da pitate – usmeni

Nakon što smo prošli kroz slušanje, čitanje i pisanje, stigao je red na usmeni deo ispita. Na ovom delu, kao i na slušanju i čitanju, kandidati mogu da dobiju bilo koju ocenu, u rasponu od ispod A1 do B2, bez obzira na to za koji su se nivo prijavili. Usmeni ispit traje u proseku oko pola sata, i uvek se polaže u paru, sa još jednim kandidatom. 

Na A1/A2 nivou kandidati dobijaju četiri pitanja, na ostalim nivoima tri. Ispit moderira ispitivač (eksaminator), dok cenzor (sensor), koji tokom ispita beleži šta kandidati govore, vrši procenu njihovih jezičkih sposobnosti prema utvrđenim kriterijumima. Na početku ispita, ispitivač će uvek zamoliti kandidate da se predstave i da ukratko kažu nešto o sebi. Ovo pitanje se vrednuje/boduje samo na nivou A1/A2, dok na ostalim nivoima služi više kao zagrevanje i ne ulazi u procenu jezičkih sposobnosti kandidata. 

Ispiti na različitim nivoima, u kratkim crtama, izgledaju ovako: 

A1/A2: 

  • zadatak A: kandidati treba da se predstave i kažu nešto o sebi (odakle su, koliko su dugo u Norveškoj, kad su počeli da uče jezik, čime se bave, gde žive, ukratko o svojoj porodici, interesovanjima, hobijima i tome slično)
  • zadatak B (2-3 minuta): svaki kandidat dobija po jednu sliku koju treba da opiše (ljudi na slici, gde se nalaze, kakvo je vreme, šta imaju na sebi, objekti oko njih)
  • zadatak C (5-7 minuta): kandidati razgovaraju o zadatoj temi 
  • zadatak D (2-3 minuta, na nivou A2): individualni zadatak gde kandidat sam treba da priča o nekoj poznatoj temi (slobodno vreme, posao, kupovina, interesovanja, godišnja doba praznici…)

A2/B1: 

  • zadatak A je individualni i on je na nivou A2. Odgovara zadatku D iz A1/A2
  • zadatak B (5-7 minuta): kandidati razgovaraju o zadatoj temi, gde je potrebno da izraze svoje stavove na nešto kompleksnijem nivou, fokus je na tome da pokažu da su u stanju da svoje mišljenje obrazlože. Ovde je važno da oba kandidata aktivno učestvuju u razgovoru, da postavljaju pitanja jedan drugome, kao i to da ne prekidaju jedan drugoga. 
  • zadatak C (2-3 minuta): ovo je individualni zadatak koji je na B1-nivou. Od kandidata se očekuje da izrazi i obrazloži svoje mišljenje o zadatoj temi.

B1/B2: 

  • zadatak A je individualni i on je na nivou B1. Odgovara zadatku C iz A2/B1
  • zadatak B (5-7 minuta): ponovo razgovor o zadatoj tvrdnji, ali se sada od kandidata očekuje ne samo da kažu zašto imaju nekakvo mišljenje o nekoj temi, već i da ga argumentuju
  • zadatak C (5-7 minuta) je individualan. Svaki kandidat dobija po jednu tvrdnju, za koju treba da izloži svoj stav i da ga argumentuje. Kandidati imaju mogućnost da na listu papira napišu vrlo kratak koncept pre nego što krenu sa izlaganjem. Nakon 2-3 minuta, kandidat dobija dva dodatna potpitanja u vezi sa zadatom tvrdnjom kako bi se potvrdilo da je kandidat zaista na B2-nivou. 

U slučaju da kandidati ne proizvedu „dovoljno jezika“ u svojim odgovorima, ili u slučaju da zastanu ili se „zablokiraju“, ispitivač i cenzor mogu da postave dodatna pitanja kako bi kandidat govorio što je više moguće. Česte su i situacije da cenzori nisu u potpunosti sigurni na kom su nivou pojedini kandidati, i u takvim slučajevima će kandidati dobiti dodatna pitanja ili će biti zamoljeni da podrobnije objasne ono što ste rekli. 

Ovom prilikom je bitno napomenuti da se na ovom delu ispita procenjuju isključivo jezičke sposobnosti kandidata, a ne njihovi životni stavovi, pogledi na svet, obrazovanje ili poznavanje neke materije. Čak iako ste dobili pitanje u vezi sa nekom temom o kojoj malo znate, potpuno je legitimno da to i kažete, ali je i dalje potrebno da što bolje izrazite svoja razmišljanja u vezi sa istom (jednostavnije rečeno – ono što pomislite na „prvu loptu“) 

Prilikom ispita ocenjuje se sledeće:  

  • da li su kandidati odgovorili na postavljena pitanja. Ispitivač će uvek pitati kandidate da li su razumeli pitanje i da li treba da ga ponove. Ovde je važno da kandidat odgovori na postavljeno pitanje, a ne da priča o proizvoljno o nekoj drugoj temi. Ako se to ipak dogodi, cenzor to može da protumači kao da kandidat nije razumeo ispitivača. Zasebno se boduje svaki zadatak.
  • koliko tečno kandidati govore (flyt) i prisustvo logičkih redosleda u njihovim izlaganjima. Da bi kandidat na ovom delu dobio B2 potrebno je da što manje moguće zastajkuje i da ne pravi predugačke pauze ukoliko ne može da se seti neke određene reči. To ne znači da treba da pričate kao „navijeni“, već da nemate previše pauza u govoru koji otežavaju nesmetanu komunikaciju. 
  • izgovor i intonacija (uttale): od kandidata se ne naravno ne očekuju savršeni izgovor i intonacija, ali se očekuje da govore razgovetno i da njihov izgovor ne utiče na razumevanje onoga što su rekli. Ukoliko se cenzor muči i napreže da razume kandidata, kandidat će zasigurno dobiti nižu ocenu iako su svi ostali parametri koji se ocenjuju na visokom nivou. Ova situacija je recimo uobičajena kod kandidata koji dolaze jugoistočne Azije, afričkih zemalja ili zemalja španskog govornog područja. 
  • fond reči (ord og uttrykk): da bi kandidat dobio na primer B2 na ovom delu, potrebno je da demonstrira upotrebu reči i izraza koji pripadaju leksici koja se uči na B2 kursu. Što se ovog parametra tiče, iz nekog razloga vlada rašireno i pogrešno mišljenje da kandidati moraju da koriste idiomatske izraze (npr. „som ild i tørt gress“ u značenju „poput šumskog požara“) kako bi pokazali da imaju bogat fond reči. To je rezultovalo u tome da veliki broj kandidata poslednjih godina masovno koristi ove izraze, uglavnom na pogrešan način, što im u suštini više odmaže nego što ostavlja dobar utisak na cenzora. Upotreba ovakvih izraza nije ni na koji način bitna ili odlučujuća, i veliki broj kandidata koji su dobili B2 nisu upotrebili nijedan od ovih izraza u svojim izlaganjima. 
  • vladanje gramatikom (grammatikk): isto kao i u pismenom delu, ovo je parametar na kome kandidati koji izlaze na B2 najčešće „padaju“ na ispitu. Na višim nivoima se ne očekuje da gramatika bude besprekorna, ali se očekuje da kandidat ima što je manje moguće gramatičkih grešaka i da su one, ukoliko ih ima, takoreći neprimetne u razgovoru, odnosno da ne otežavaju komunikaciju. Da biste dobili B2, potrebno je da se služite različitim tipovima zavisnih rečenica i da su rečenični adverbijali u njima na pravom mestu (ispred finitnog glagola). Cenzori posebno obraćaju pažnju i na promenu imenica, glagola, prideva i zamenica. 

Korisni saveti za ovaj deo ispita: 

  • pokušajte koliko god je to moguće da održite normalan, uobičajen i prirodan tempo govora. Nema potrebe da pričate prebrzo kako biste demonstrirali da tečno govorite jezik. Ispitivač i cenzor su potpuno svesni toga da kandidati imaju tremu i da su pod pritiskom. Dozvoljeno je da zastanete, čak i da se zamislite, ali da se to ne dešava mnogo puta prilikom izlaganja. 
  • ukoliko napravite neku gramatičku grešku ili grešku u izgovoru, potpuno je dozvoljeno da sami sebe ispravite i da nastavite dalje sa izlaganjem. To se često tumači kao dobar znak, odnosno da kandidat poznaje neko pravilo, ali da ga malo ometa trema. 
  • nemojte da postavljate pitanja ispitivaču „jesam li ovo dobro rekao/la“, „ da li ovo može da se ovako kaže“ itd. Ispitivač nije tu da ikoga ispravlja, već da moderira polaganje ispita i da pomogne kandidatima ako se zablokiraju. 
  • dok drugi kandidat odgovara na svoje pitanje, nemojte pokušavati da se ubacujete u razgovor, komentarišete, ispravljate kandidata ili da se ponudite da odgovorite umesto njega/nje
  • u zadatku gde treba da razgovarate sa drugim kandidatom ne smete da zaboravite da taj razgovor treba da bude dijalog, a ne dva odvojena monologa. Pažljivo slušajte šta drugi kandidat govori i na osnovu toga postavljajte pitanja i gradite dalje razgovor. Čak i ako taj drugi kandidat ima potpuno suprotne stavove od vaših, nemojte da dozvolite sebi da razgovor spuštate na lični nivo, da padate u vatru ili da se nervirate zato što druga strana misli npr. da je bolje kupiti benzinca od dizelaša. Na kraju krajeva, taj razgovor traje 5–7 minuta i vrlo je verovatno da nikada više nećete sresti tu osobu.
  • neretko će se desiti da drugi kandidat na dosta višem ili nižem nivou od vas. U slučaju da steknete utisak da je drugi kandidat na višem nivou, potrudite se da ostanete hladne glave i da vas to ne obeshrabruje, jer to ne znači nužno da će taj drugi kandidat dobiti bolju ocenu od vas. Svaki nivo ima svoje „podnivoe“ i može vrlo lako da se desi da oba kandidata dobiju istu ocenu, ali da je jedan od njih na donjoj granici. 

Og til slutt – masse lykke til på prøven!

No Comments

Post A Comment